Dragi čitatelji,
iznimno mi je zadovoljstvo, a nakon dužeg perioda, obratiti vam se i na ovaj način. Nekada je pisanje mjesečnih newslettera bila moja rutina, no za ovu priliku sam inspiraciju pronašao u nedavnoj šetnji šumom.
Pred nama je period godine u kojem se čini da su ljudi najaktivniji i najviše koriste blagodati prirode koja ih okružuje. Što zbog manjka kretanja tijekom zimskih mjeseci, što zbog optimalnih vremenskih prilika i prekrasnih scena koje nam buđenje prirode nudi, usuđujem se tvrditi kako čovjek na godišnjoj razini učini najviše koraka baš u proljetnim mjesecima. Zbog toga sam, potaknut važnošću kretanja i željom da svatko od vas promisli o sebi, odlučio skrenuti vam pažnju na elementarni motorički obrazac čovjeka – hod. Naime, ovaj potpuno prirodno stečen oblik kretanja, čovjek, ako je sreće, usvaja do 15. mjeseca života i, nakon toga, vrlo rijetko razmišlja o njemu. Hod je dio identiteta čovjeka i vjerujem kako osobe koje dobro poznajete možete prepoznati i po kretanju u mraku. Hod, također, može biti sjajan pokazatelj kompenzacijskih procesa u lokomociji čovjeka nastalih nakon ozljeda ili pretrpljenih bolnih stanja koje vrlo izvjesno dovode do neuravnoteženosti naše posturalne biomehanike. Takva odstupanja, ako nisu prepoznata na vrijeme, postaju dio našeg automatiziranog kretanja i svakim korakom štetno utječu na druge procese u našem organizmu. Svjesni toga, možemo se zapitati: ako korak može nepovoljno djelovati po naše tijelo, znači li to da može djelovati i povoljno? Može li se zaključiti kako hodanje može djelovati i kao terapijski stimulans? Apsolutno, da.
Kvalitetan korak čini izmjenična interakcija gornjih i donjih ekstremiteta, čija se komunikacija ostvaruje preko glavnih osovina tijela, zdjelice i kralježnice, a počinje, dakako, u stopalima. Takva interakcija, poput sustava povratne sprege, iznimno povoljno djeluje na buđenje svih neuromišićnih veza tijela pa je „običan“ korak, ako se izvodi svjesno, s namjerom i uz pravilnu biomehaniku kretanja, koristan na puno razina. Za primjer ću navesti dio tijela s kojim, uslijed sedentarnog načina života, najveći dio svjetske populacije ima problema – lumbalnu kralježnicu. Manjak kretanja međukralježničkih diskova dovodi do degeneracija koje se i sve mlađim ljudima pretvaraju u dijagnoze. Svaka bi rehabilitacijska metoda trebala sadržavati edukaciju i osvještavanje pravilnog obrasca hodanja, kojim se vrši komunikacija gornjeg i donjeg dijela tijela, a glavni „prevoditelj“ te komunikacije jest upravo lumbalna kralježnica. Promatrajući prolaznike na ulici, iznimno rijetko vidim ruke koje aktivno sudjeluju u hodanju. Umjesto toga, najčešće su ruke i gornji dio tijela, što zbog mobitela, što zbog torbi, dodatni teret već ionako spazmatičnim i bolnim nogama i leđima. Razmislite o tome koliko ste koraka učinili između vaših dogovorenih terapijskih termina. Jesu li djelovali povoljno ili nepovoljno po vaše stanje?
Na kraju želim naglasiti kako su donji ekstremiteti, uz dišni sustav, naš veliki metabolički pokretač. U toj se regiji nalaze najsnažnije mišićne grupacije kojima je potrebno najviše hrane i kisika, a to znači da njihova aktivnost povoljno djeluje na funkcionalne, cirkulacijske i detoksikacijske procese tijela o čemu trebamo itekako razmišljati, ponajviše sada, nakon blagdana koji su iza nas.
Svakim osvještenim korakom napredujte i uživajte u šetnji!
Noge su naša “baza”, naši “potporni” stupovi koje često uzimamo zdravo za gotovo. A onda se odjednom dogodi ozljeda ili nagli pad mišićne mase, a mi postanemo nesigurni, nespretni i ne biste vjerovali – stariji. Isprobajte izvornu vježbu Body tehnike “Jednonožno kruženje” kao put za sigurne i energične noge.
Matko
Počeo sam vježbati u PBS-u prije otprilike četiri godine u ljetnom kampu na Hvaru u Jelsi. Imao sam 13 godina, naglo sam izrastao i držao se dosta pogrbljeno pa sam odlučio vježbama to ispraviti. Nastavio sam s vježbanjem u Zagrebu kod trenera Kreše u grupi Junior Kids. Bilo je naporno, ali i zabavno pa sam odlučio nastaviti. Sada idem još i na individualne treninge kod Atje i jako sam zadovoljan svojim napretkom. Nisam više pogrbljen, osnažio sam mišiće koji su važni za pravilnu posturu. I dalje ću nastaviti s treninzima jer sam puno naučio o tijelu i važnosti redovitog vježbanja.
Rotkvica potječe iz Azije, a uzgaja se preko 3000 godina. U starim civilizacijama imala je razno značenje – bila je sredstvo plaćanja, prinosila se kao žrtva bogovima. Bila je važan dio kineske medicine te liječenja u Grčkoj i Egiptu.
Njezina crvena boja potječe od antocijanina, antioksidansa koji čuva stanice od propadanja. Osim u crvenoj boji dolazi i u žutoj, zelenoj, crnoj…
Osim ploda rotkvice tj. korijena koji je bogat vitaminom C, jestivo je i lišće koje je bogato željezom.
Rotkvica je prava proljetna riznica vitamina i minerala. 100 g rotkvice zadovoljava čak 14% dnevnih potreba za vitaminom C. Sadrži kalij, mangan, B6, bakar, vitamin A i K te nešto kalcija, cinka i željeza.
Zbog kalija, rotkvica djeluje kao prirodan diuretik te pospješuje uklanjanje viška vode iz organizma. Sadrži spojeve koji mogu regulirati šećer u krvi; zbog brojnih vlakana pospješuje rad probavnog sustava; ima antibakterijska svojstva; sadrži tvari koje neutraliziraju bilirubin u jetri pa tako pomaže u borbi protiv žutice; potiče izlučivanje sluzi iz dišnih organa.
ZAPEČENE ROTKVICE
Sastojci:
200 g rotkvica
1 žlica maslinovog ulja
1/2 žlice meda
1/2 limuna
prstohvat soli
začini po želji
Priprema:
Rotkvice očistiti, oprati i začiniti uljem, medom i malo soli te ih staviti u posudu za pečenje. Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva, peći 20 minuta. Kada budu gotove, poprskati ih sokom od limuna te ih poslužiti tople.
Vrijeme je godine kada priroda buja, a zelena boja poziva na rast, akciju, otvaranje…Osvijestite koji dijelovi vašega tijela, koji organski sustavi su, unatoč proljeću, stalno začahureni, zatvoreni i uspavani. Iskoristite travanj i snagu prirode te laganim lupkanjima i češljanjima počnite buditi uspavane dijelove sebe i dopustite da svaki dio u svom tempu ostvari puni potencijal.
